Filipović za Žurnalov magazin: Ekipa koja ima dušu

13-10-2015

U subotu, 10. oktobra, u Žurnalovom magazinu objavljen je intervju sa najboljim igračem sveta, Filipom Filipovićem, sa kojim je razgovarao novinar Dejan Stevović. Intervju prenosimo u celosti:

Punih 12 godina pratim reprezentativnu karijeru Filipa Filipovića. Od onih dana 2003. kada je bio 15. igrač u Manojlovićevom sastavu na EP u Kranju ili dana kada je tih godina dominirao sa sjajnom generacijom u mlađim kategorijama u svetu. Jednom je došao u “ Žurnal “ sa tri zlatne medalje, pomalo stidljivo ih stavio ispred sebe da bi pozirao fotoreporterima. Tada je trener a kasnije selektor Dejan Udovičić bio ubeđen da će Filip postati igračina svetske klase.

Nije se prevario. Filip rođen 1987. ima toliko bogatu karijeru, da bi mogao u nastavku još ko zna koliko vremena da igra iz čiste razonode. Ali to nije njegova priroda. Navikao je da bude najbolji, sa medaljama, cenjen, da drži do sebe, da se ne libi da kaže šta misli. Filip Filipović danas ima težinu, ne samo kao igrač. Muž Sanjin, otac dvogodišnjeg Vuka, čvrsto na zemlji. Najbolji igrač sveta za 2014, aktuelni svetski i evropski prvak, pobednik Svetske lige, Kupa šampiona… Nema mnogo takvih a i kada ih ima sa našeg su podneblja.

I ko zna koliko sam mu pita uzimao izjavu, pravio razgovor za novine. Sigurno da ima još nekih stvari koje nismo zapisali, posebno ne posle ove sjajnog leta.

– Pitaj ? – kaže dok ispijamo espreso u njemu omiljenoj Kafeteriji.

Šta da pitam, pričaj mi o Bergamu i Kazanju, titulama Svetske lige i Svetskog prvenstva.

– Bergamo je bio specifičan. Nova pravila i realizacija izričitog zahteva selektora Savića da moramo da budemo prvi. Mislim da je to najuspešnije obavljen zadatak ove generacije. Drago mi je da smo ispunili Savićeva očekivanja. Bilo je dosta kandidata za tron, forma na nivou. Smatram da su nam nova pravila prvenstveno vezana za kraći bazen prijala.

Ako ste u Bergamu bili pod imperativom, u Kazanju na svetskom ste trebalo da budete rasterećeni. Kad ono, dominacija nezapamćena od strane jedne ekipe na jednom takvom takmičenju.

– Kazanj je još jedan stepenik ekipe u sazrevanju, potvrda nespornog kvaliteta i dominacije u svetskom vaterpolu. Jeste, bili smo rasterećeni što se tiče olimpijske norme ali i sa sopstvenim pritiskom i pritiskom koji nam drugo godinama nameću da mora da se dođe visokog plasmana. Tu mislim na javnost, na savez ali i na ostatak sveta koji , na taj način, želi da nam oteža put. To je pritisak kontinuiranog osvajanja medalja. A mi od 2006. nismo na tronu bili samo dva puta, oba puta na šampionatima sveta, u Melburnu i Barseloni.

Kako ste pobedili te pritiske ?

– Jednostavno, znamo koliko vredimo. I u pokazivanju te vrednosti smo imali na umu da i drugi žele zlato, da i drugi treniraju i igraju kvalitetno, skoro dobro kao mi.

Složićeš se da u planovima posle Barselone nisu bile predviđena odsustva Udovičića, Rađena… U igri a očigledno i rezultatima se to nije osetilo.

– I tu je objašnjenje jednostavno. Ekipa ima dušu i to je zasluga svih igrača i stručnog štaba. Kada kažem igrača mislim i na one koji su, pred vratima. Mi smo velika zajednica i hvala Bogu što nas ima mnogo. Ako nekoga nema tu je zamena koja će dati i više od očekivanog da nadomesti nedostatak određenog igrača. Dakle, najvažnije je da ekipa, bez obzira na imena koja su tu, ima dušu.

Predsednik LEN Paolo Bareli je nedavno u Beogradu rekao da su rezultati srpskih vaterpolista neverovatni. Pet uzastopnih takmičenja, pet zlata.

– Ako predsednik kaže, da ne kvarimo…Mi smo ta ekipa.

Ali ti rezultati neumitno stvaraju pritisak osvajanja olimpijskog zlata. Tvoja treća olimpijska priča.

– Osećam taj pritisak. Nosimo ga još od 2012 ali je možda tek sada zaista realno ostvarljiv. Ponavljam , možda, jer ko zna šta će se sve još događati. Kod nas su uvek čudna događanja u mesecima pre Olimpijskih igara. Ako ostane sve kako je bilo ne vidim zašto bi bežali od uloge favorita. Boji se samo onaj koji ili ne zna ili nije siguran u sebe.

Ekipa je sazrela, stabilne ličnosti koje trening i igru prihvataju kao posao. Odrađuju ga na najbolji način. Nije li činjenica da ste većinom muževi i roditelji uticala da budete jaki u svakom trenutku ?

– To nam više daje nego što uzima. Teško mi je i da poredim da to malo odricanja može da se poredi sa onim što imamo trenutno. Nije zaista lako biti odvojen na duže vreme od porodice, pogotovu kada su deca još uvek mala. Ali sreća koju imamo kada smo na okupu je nemerljiva. Oni su nam glavna inspiracija.

Realno nećeš biti mnogo zaposlen u klubu. U Pro Reku si zadužen za Ligu šampiona. Na domaćoj sceni te nema.

– Misliš da neću imati dovoljno utakmica? Zaboravio se Evropsko prvenstvo u januaru, jaku grupu u Ligi šampiona, Svetsku ligu. Nisam klinac, nemam 15 godina pa da sumnjam u svoje mogućnosti. Sve zavisi od mene, ostaje mi da radim na sebi svakodnevno, od utakmice do utakmice.

Šta kažeš na činjenicu da tu je trener u Pro Reku sada Pomiljo inače pri saradnik italijanskog selektora Kampanje. Po mnogima Italijani će biti veliki kandidati za zlato i možda će činjenica da Prlainovića, Pijetlovića, Mandića i tebe imaju pred sobom uticati da vas upoznaju do detalja ?

– Ako nas do sada nisu upoznali… Nikada događanja u italijanskom vaterpolu nisu slučajna. Kampanja i Pomiljo ništa ne ostavljaju sa strane. Ulog je ogroman. Rekoh ti, ako nas do sada nisu upoznali ne verujem da će išta novo saznati.

U savezu je situacija bolja nego ranije. Misliš li da ima prostora za napredak, recimo u radu oko EP ?

– Pazi, ono što mislim već sam podelio sa ljudima iz saveza. Uvek može bolje i tome treba da se stremi. Uvek sam među prvima da pohvalim neki potez ali i da ukažem na neke nedostatke. Nemam nikakve sumnje da će Evropsko prvenstvo biti sjajno organizovano ali mislim da se mnogo opterećujemo organizacijom. Moramo više da se čuvamo za ispit sezone, za Olimpijske igre. Iskreno govorim, u avgustu se niko neće sećati Arene i prvenstva Evrope, pričaće se samo o olimpijskom pobedniku.

U popularizaciji vaterpola učinio si i nešto o čemu drugi bojažljivo razmišljaju ili ne shvataju važnost društvenih mreža. Počeo je sa radom tvoj sajt www.ffilip10.com

– U tom pogledu tačno je da zaostajemo za svetom. Ali kako smo dosta aktivni u odnosu na ostale sportiste u Srbiji nisam nezadovoljan. Pokrenuo sam sajt da bih izašao u susret željama svojih navijača, fanova i ljudi koji prate moj rad. Njihova potreba da budu u svakom trenutku informisani o mojim aktivnostima za mene jeste i priznanje i privilegija i zbog toga sam sada prisutan u društvenim mrežama. Sve je objedinjeno i nadam se da ću uspeti da odgovorim na zahteve ljudi koji će žele da nešto više saznaju od mene lično. Planiram i da promovišem sajt na jednoj od utakmica Svetske lige.

I tako sa Filipom priča teče bez kraja. I tako punih 12 godina. I ko zna još koliko, na sreću ljubitelja vaterpola u Srbiji. Jer Fića je lik koji nije navikao na neuspehe. I tako neka nastavi.

PORUKA LEPŠOJ POLOVINI

Biće naporna godina. Mnogo dana priprema.

– Verujem da će naše supruge biti strpljive više nego ikada, jer smo svi svesni koji nam je cilj. Vredi zbog toga podneti malo žrtve.

SAVIĆEV STIL

Sa Savićem je igrao, sada ga sluša u komandama sa klupe:

– O njemu može dosta da se priča, ističe se i kao pojava mada ne voli medijska po-javljivanja. O njemu govore medalje i rekordi. Kao treneru izdvajaju ga rezultati i kontinuirano postizanje istih. Jedan od najzaslužnijih što možete da vidite na-smejana lica njegovih izabranika. Bolje od toga nismo mogli da dobijemo.

Povezane vesti

Filip Filipović po peti put najbolji igrač Evrope

Filip-Filipovic nagrada OKS

Filip Filipović po drugi put sportista godine u izboru Olimpijskog komiteta Srbije

Filip Filipovic dodela FINA 2021

FINA proglasila Filipa Filipovića za najboljeg igrača na svetu